(Čak i ako je uloviš kao rekreativni ribolovac)
Malo je trenutaka u ribolovu koji se mogu usporediti s snagom plavoperajne tune na drugoj strani strune. U jednom trenutku vodiš jig kroz duboku vodu, a već u sljedećem rola počne urlati, a štap se savija na način koji odmah govori da to nije obična riba.
Posljednjih godina ribolovci duž Jadrana sve češće ponovno susreću tune. Od stjenovitih obala otoka do otvorenih rtova, sve je više situacija kada shore jigging ribolovac doživi brutalan udarac, dugi bijeg i često izgubljenu bitku.
Ali tu dolazi iznenađenje za mnoge ribolovce.
Čak i ako plavoperajnu tunu uloviš kao rekreativni ribolovac u Hrvatskoj, ne smiješ je zadržati.
Da bismo razumjeli zašto, moramo pogledati povijest prelova tuna u Sredozemlju i sustav strogih međunarodnih pravila koja danas štite ovu vrstu.
Povijest prelova tuna u Sredozemlju
Plavoperajna tuna stoljećima je bila jedna od najvrjednijih riba u Sredozemnom moru. Tradicionalni lov na tune postoji već stotinama godina. Posebne zamke za tune, poznate kao “tonnara”, bile su karakteristične za obale Italije, Španjolske i dijelova Jadrana.
Situacija se dramatično promijenila krajem dvadesetog stoljeća.
Kako je globalna potražnja za sushi i sashimi jelima naglo rasla, posebno na japanskom tržištu, plavoperajna tuna postala je jedna od najskupljih riba na svijetu. Veliki primjerci na ribljim aukcijama mogli su doseći nevjerojatne cijene.
Industrijski ribolov brzo se prilagodio.
Velike ribarske brodove s okružujućim mrežama počele su loviti cijela jata tuna na otvorenom moru. Avioni, sonar i moderna tehnologija omogućili su ribolovcima da pronađu tune brže nego ikada prije. Istodobno se razvila i industrija uzgoja tuna.
Umjesto da ih odmah prodaju, tune su se lovile žive i prebacivale u velike morske kaveze gdje su se hranile i tovile za izvoz.
Rezultat je bio očekivan.
Početkom 2000-ih znanstvenici su upozoravali da je populacija plavoperajne tune u Sredozemlju u ozbiljnoj opasnosti. Bez strogih mjera zaštite populacija bi se mogla dramatično smanjiti.
Zbog toga je uveden jedan od najstrožih sustava upravljanja ribolovom na svijetu.
Tko određuje kvote za ulov tuna
Populacijom atlantske plavoperajne tune upravlja međunarodna organizacija ICCAT, odnosno International Commission for the Conservation of Atlantic Tunas.
ICCAT okuplja države Atlantskog oceana i Sredozemnog mora. Njihov zadatak je pratiti stanje populacije tuna, analizirati znanstvene podatke i odrediti koliko se riba može uloviti svake godine bez ugrožavanja vrste.
Svake godine ICCAT određuje ukupno dopušteni ulov, poznat kao Total Allowable Catch.
Ta kvota se zatim dijeli među državama članicama poput Španjolske, Italije, Francuske, Hrvatske i drugih.
Svaka država dobiva ograničeni dio ulova koji njezina flota smije uloviti.
Zašto većina kvota ide profesionalnom ribolovu i farmama
Mnogi rekreativni ribolovci ne znaju da je većina kvota namijenjena profesionalnom ribolovu.
Razloga je nekoliko.
Profesionalne ribarske flote lakše je kontrolirati. Svako plovilo mora imati dozvolu, prijavljivati ulov i raditi unutar strogo definiranih ribolovnih sezona.
Drugi važan razlog su farme tuna. U Sredozemlju je uzgoj tuna velika gospodarska industrija. Zemlje poput Hrvatske, Španjolske i Malte imaju velike morske farme koje opskrbljuju međunarodno tržište, posebno Japan.
Tune se ulove žive i zatim prebacuju u kaveze gdje se mjesecima hrane prije izvoza.
Budući da je ukupna kvota ograničena, vrlo mali dio ulova ostaje za rekreativni ribolov.
U Hrvatskoj rekreativni ribolovci ne smiju zadržati plavoperajnu tunu, osim ako sudjeluju u posebno reguliranom big game programu s odgovarajućim dozvolama.
Za većinu ribolovaca koji love s obale ili iz manjih plovila pravilo je jednostavno.
Ako uloviš tunu, moraš je pustiti.
Što rekreativni ribolovac treba učiniti ako ulovi tunu
Ulovi tune u shore jiggingu nisu česti, ali se događaju. Kada se to dogodi, iskustvo je nezaboravno.
Ako shvatiš da je riba na tvojoj struni plavoperajna tuna, moraš postupiti po principu uhvati i pusti.
Preporučuje se da:
borbu završiš što brže kako riba ne bi bila potpuno iscrpljena
ribu držiš u vodi koliko god je moguće
udicu ukloniš brzo i pažljivo
ribu lagano pustiš natrag u more
Fotografija je dopuštena ako se napravi brzo i bez nepotrebnog stresa za ribu.
Kakve su kazne ako zadržiš tunu
Zadržavanje plavoperajne tune bez dozvole smatra se ozbiljnim prekršajem ribolovnih propisa.
Kazne mogu uključivati:
visoke novčane kazne
oduzimanje ribolovne opreme
oduzimanje ulova
dodatne sankcije ovisno o težini prekršaja
Inspekcije i ribarski nadzor redovito kontroliraju ribolovne aktivnosti i ribarnice kako bi spriječili ilegalnu trgovinu.
Drugim riječima, zadržavanje tune jednostavno se ne isplati.
Zašto danas ponovno viđamo više tuna u Jadranu
Zanimljivo je da su upravo stroga pravila razlog zašto se plavoperajna tuna ponovno vraća.
Zahvaljujući kvotama, zatvorenim sezonama i strogom nadzoru populacija tuna u Sredozemlju značajno se oporavila tijekom posljednjeg desetljeća.
Ribolovci diljem Jadrana danas sve češće vide tune kako love sitnu ribu u blizini otoka, klifova i otvorenih obala.
Za shore jigging ribolovce to znači nešto vrlo uzbudljivo.
Mogućnost susreta s jednom od najmoćnijih riba u oceanu ponovno je stvarna.
Zaključak
Plavoperajna tuna jedna je od najvećih i najmoćnijih predatorskih riba u moru, ali ujedno i jedna od najstrože reguliranih vrsta na svijetu.
Pravila u Hrvatskoj su jasna.
Rekreativni ribolovac ne smije zadržati plavoperajnu tunu. Ako je ulovi, mora je pustiti.
Ta pravila postoje zato što je ova vrsta u prošlosti bila ozbiljno ugrožena. Danas se tuna ponovno vraća u Jadran i to je dobra vijest za budućnost mora.
Za shore jigging ribolovce to znači da postoji šansa da se ponovno susretnemo s ovom nevjerojatnom ribom.
Možda će jednog dana, dok vodiš jig preko dubokog jadranskog drop offa, tvoja rola iznenada eksplodirati.
Ako se to dogodi, uživaj u borbi. Poštuj ribu. I pusti je natrag.
Za više shore jigging avantura prati don PUFA Fishing na YouTubeu.
Bistro i poštovanje prema moru.
— don PUFA Fishing